Tijekom rujna smo prekinuli objave analiza lokalnih izbora, jer one više nisu zanimljive na bazi dnevnih objava u razmrvljenom i dugotrajnom serijalu, a cjelovita studija sa sveukupnom komparativnom analizom lokalnih izbora 2013. i 2017. godine zahtijeva mjesece rada. Posebno analiza rezultata i međusobnih odnosa stranaka u predstavničkim tijelima. Takvu zaključnu objavu pripremit ćemo i donijeti u jedinstvenoj formi u koju će biti uvršteni i sadržaji iz svih dosadašnjih objava na temu lokalnih izbora.
Blog će se dalje nastaviti otvaranjem raznih drugih tema (ne samo analiza izbora), a krenut ćemo i u smjeru pretvaranja bloga u političko-analitički portal. No kako nas ne zanima dnevnopolitičke trenutak, tako ni ritam objava i pokretanja tema neće ovisiti o njihovoj trenutačnoj javnoj aktualnosti. Zanimat će nas ona pitanja u kojima možemo pružiti neki novi uvid, neku novu dimenziju, neki prijedlog rješenja. Pri tome ne omalovažavamo sve portale i medije koji na dnevnoj bazi prate političke sadržaje, jer je to nužan prostor interesa javnosti, pa i nama orjentir za izdvajanje onih tema koje možemo dodatno i drukčije promotriti.
Praćenje političkih sadržaja ne znači praćenje samo onih valova koji su stigli do plićaka i obale, pa nam zapljuskuju noge (dnevnopolitička aktualnost), nego i promatranje vjetra na pučini, uočavanje rađanja nekog novog vala koji će nam stići u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti.
Jedan takav val na pučini tema je današnje objave. Hoće li on doći do obale? Ako i kada dođe, kakvu će snagu dotad akumulirati i kakav će nam rezultat donijeti…? Hoće li nas osvježiti samo do koljena, do struka ili po cijelom tijelu?
Ujedno, još uvijek se i današnja tema izravno naslanja na dosadašnje objave analiza lokalnih izbora. Tema je povezivanje nezavisnih pobjednika lokalnih izbora, a onda i samih nezavisnih lista.
Osnovana Udruga nezavisnih i održan prvi nacionalni susret nezavisnih gradonačelnika i načelnika
Nije tajna da sam blog i pokrenuo promatrajući neke prethodne “valove na pučini” upravo vezanih uz rađanje i rast nezavisnih lista na lokalnim izborima. Najavljivao sam i dva mjeseca prije ovogodišnjih lokalnih izbora kapilarnu promjenu hrvatskog političkog krvotoka, dok je to mnogima djelovalo pretenciozno i nerealno. No to se dogodilo čak i iznad (mojih) očekivanja. Tema Agrokora (čiji novi i veći val i sada zauzima dominantni dio javnog prostora) ugrožavala je javnu vidljivost lokalnih izbora i predizbornih aktivnosti, što je moglo izrazito štetiti onim strukturno najslabijih – a to su nezavisne liste – pa ipak njihov je rast bio znatan u odnosu na 2013. godinu. Istodobno je došlo do svojevrsne implozije nekih stranaka (posebno HNS-a na lokalnoj i SDP-a na nacionalnoj razini), čemu su lokalni izbori bili samo okidač ili indikator.
Osobno ne samo da sam pratio taj novi val nezavisnih lista i kandidata, nego sam poticao i ohrabrivao njihovo povezivanje, umrežavanje, suradnju. Neki primjeri umrežavanja i suradnje su se i dogodili, pa je u nekim županijama rezultat bio i oko i iznad 20% glasova za županijske skupštine i kandidate za župane. Uza sve to nastojao sam zadržati analitičku objektivnost i prema drugim političkim subjektima, kako bi zaključci na temelju tih analiza što preciznije ukazivali na političke trendove u Hrvatskoj (posebno kad je bila riječ o lokalnim izborima, ali na temelju njih i refleksijama na nacionalnu političku situaciju).
Bilo je logično da će se ti (nezavisni) valovi na pučini početi sve usklađenije sinkronizirati i otvarati prostore za umnažanje svojih snaga. To su najavljivali i neki prethodni pokušaji na županijskim razinama, pa i parlamentarnim, ali nije se dogodio trenutak “neprisiljene” komunikacije najsnažnijih nezavisnih lista i kandidata sve dok nisu završili ovi posljednji lokalni izbori. Nakon toga, i bez ičijeg poticanja, počeli su se događati međusobni kontakti, najprije onih međusobno najbližih nezavisnih pobjednika (susjednih gradova i općina), jer ih je sada bilo posvuda u Hrvatskoj i jer su nakon završetka izbora napokon odahnuli i pogledali oko sebe tražeći slične pojave u svojem okruženju.
Budući da sam promatrao niz nezavisnih kandidata, a da ih nikada osobno nisam upoznao niti o njima išta drugo znao, osim praćenja njihovih javnih profila i objava tijekom kampanje, osobno su me zanimala njihova iskustva. A ona su bila zanimljivo podudarna. U prvim telefonskim razgovorima te naknadnim “kavama” i upoznavanjima uživo novih nezavisnih gradonačelnika i načelnika, mogla se uočiti velika pravilnost u pristupu lokalnim kampanjama u potpuno nepovezanim sredinama i među kandidatima koji jedni o drugima nisu znali baš ništa, pa niti da postoje, čak i kad su bili ni 50 kilometara udaljeni jedni od drugih!
Sličnosti u okupljanju nezavisnih lista i modelu kampanje frapantne su (iako su bile poput nepovezanih otoka) u Donjem Miholjcu i Kostreni, u Sikirevcima i Jesenju, u Kninu i Križevcima… Sada ih je, rasterećene sraha od krivog predizbornog “markiranja”, trebalo dovesti na zajedničke “kave” da se najprije jednostavno upoznaju. Jer im se otvaraju isti problemi suočavanja s izvršnom vlašću, posebno onima kojima je to prvo pobjedničko i izvršno iskustvo. I nakon prvih upoznavanja i razmjena iskustava, sada i s onima koji su iskusniji za mandat ili dva više, dogodila se logična (re)akcija u smjeru strukturiranijeg povezivanja. A nekoliko “starijih” gradonačelnika je zaključilo da se prema logici postojanja udruga gradova i općina, može osnovati udruga nezavisnih gradonačelnika i načelnika (i drugih nezavisnih političkih subjekata), samo sada kao udruga fizičkih, a ne pravnih osoba.
Usred ljeta, 17. srpnja u Zagrebu, Udrugu nezavisnih pokrenulo je trideset pet osnivača, među kojima i dvanaest gradonačelnika i načelnika. Osobno sam, zbog velikog prethodnog iskustva praćenja lokalne nezavisne scene, prihvatio ulogu savjetnika, bez formalnog i ekskluzivističkog vezivanja samo uz taj projekt, jer projekt “Besplatne politike” (koji je također formaliziran u udrugu) ima i mnoštvo drugih dimenzija koje se nužno ne preklapaju sa sadržajima Udruge nezavisnih (gradonačelnika, načelnika, vijećnika, nezavisnih lista…).
I opet, kad se u rujnu tema Agrokora vratila na prvo mjesto dnevnopolitičkog interesa, nezavisni gradonačelnici, načelnici i njihovi operativni timovi (sada povezani formaliziranom udrugom) pripremali su prvi nacionalni skup nezavisnih. Susret se napokon i dogodio 30. rujna u Općini Tounj. Nepretenciozno i bez velikih najava prvi se put u Hrvatskoj na jednom mjestu našlo čak sedamnaest gradonačelnika i načelnika, devet zamjenika i jedan nezavisni predsjednik vijeća iz ukupno šest gradova i trinaest općina. Otvorenost za suradnju, iako se nisu mogli odazvati prvom susretu zbog drugih prethodno preuzetih obveza, izrazilo je još dodatnih petnaestak gradonačelnika i načelnika (a neki od njih su već i članovi udruge ili su zatražili primanje u članstvo).
To je jedan respektabilan “val na pučini” koji najavljuje neki novi model rada nezavisne scene u Hrvatskoj. Prioriteti su funkcionalna, projektna i koordinacijska suradnja, uz uvažavanje posebnosti i lokalne političke neovisnosti svake nezavisne liste, odnosno nezavisnog gradonačelnika i načelnika. Prioritet je usklađeni i zajednički nastup pred višim razinama vlasti (županije, ministarstva, vlada). Svi članovi udruge pri tome zadržavaju svoju političku osobnost i specifičnost, svoje jasno političko “ime i prezime” i svoj identitet i integritet. Tako je to prezentirano svim sudionicima na skupu u Tounju u subotu 30. rujna.
U suradničkom povezivanju nezavisnih lista (a posebno pobjedničkih gradonačelnika i načelnika) oduvijek postoji određeni oprez. On je logičan, jer nitko takav nestranački pozicioniran ne želi biti instrumentaliziran od moguće skrivene namjere neke političke inicijative. Zato je ta opreznost u procesu povezivanja i umrežavanja nezavisnih čak i jako dobra. Budući da su do sljedećih lokalnih izbora duge tri i pol godine, napokon je moguće očekivati da se međusobno upoznavanje, razmjena iskustava i projektna suradnja dogodi i događa u nanametnutim i neprisiljenim koracima.
Zato je ta suradnja radi podizanja kompetencija upravljanja, koja samo može koristiti mjestima u kojima su izvršnu vlast preuzeli nezavisni gradonačelnici i načelnici, korisna i za Hrvatsku kao cjelinu. Kvaliteta i transparentnost upravljanja javnim novcem, odnosno gradskim i općinskim proračunima, najjača je karta kvalitetnih kapilarnih promjena o kojima smo govorili prije izbora. Zato je udruga odlično rješenje i dobar put za nezavisne, posebno ako na taj način okupe i uvaže ono što zovemo “mišljenjem struke” te se u svojim sredinama maksimalno oslone na stručnost i izvrsnost angažiranu kroz razmjenu iskustava i zajedničko angažiranje najboljih hrvatskih stručnjaka za sva područja koja im u upravljanju lokalnim sredinama trebaju.
Nezavisni gradonačelnici i načelnici nemaju potporu stranačkih mašinerija i kanala, pa se tu često osjećaju slabi, ali oni imaju i veliku prednost da ne moraju čekati “rješenja odozgor”, nego mogu samostalno donositi sve ključne odluke, oslanjajući se na najbolja rješenja. Umrežavanje im stoga nadomiješta prvu (naoko slabu stranu), a istodobno pojačava onu drugu stranu – dolaska do najboljih rješenja, uvažavajući iskustva onih iskusnijih (pa čak i onih stranačkih gradonačelnika i načelnika koji su u svojim sredinama ostvarili odlične rezultate) i savjete struke.
Iako sam osobno zaintrigiran razvojem nezavisne scene u Hrvatskoj, pa mi uloga savjetnika Udruge nezavisnih ostavlja prostor za dublje praćenje tih gibanja, moji interesi, a i interesi suradnika oko budućeg portala “Besplatna politika”, nisu zaključeni samo tom dimenzijom. Već u idućim objavama na blogu će se otvoriti teme koje s lokalnom scenom nemaju izravne veze, teme koje zadiru u razna druga politička i društvena pitanja u Hrvatskoj. Dakle, blog i portal, kao i udruga Besplatna politika, koliko god bila otvorena za suradnju s Udrugom nezavisnih, kao i samim nezavisnim gradonačelnicima i načelnicima, proširit će svoj interes i prema svim drugim područjima političkog života u Hrvatskoj.
I na kraju, budući da smo većinu imena nezavisnih (tada samo) kandidata objavljivali i tijekom praćenja izbora, u prilogu ćemo donijeti i popis sudionika (sada) nezavisnih gradonačelnika, načelnika i njihovih zamjenika okupljenih oko Udruge nezavisnih, kao i onih koji su došli na prvi susret kako bi čuli i vidjeli, pa i sami izrekli svoja viđenja vezana uz modele suradnje (neki su, dakle članovi udruge, neki će to postati, a neki će možda ostati svojevrsni “promatrači” i suradnici od projekta do projekta – tako da ovim popisom ne prejudiciramo njihove želje i modele suradnje).
GRADOVI I OPĆINE ZASTUPLJENE NA SUSRETU NEZAVISNIH U TOUNJU
- DONJI MIHOLJAC – Goran Aladić, gradonačelnik i Tomislav Brusač, zamjenik gradonačelnika
- ĐURĐEVAC – Hrvoje Janči, gradonačelnik
- KNIN – Marijo Ćaćić, zamjenik gradonačelnika
- NOVALJA – Ante Dabo, gradonačelnik
- OMIŠ – Ivan Bartulović i Rina Marušić, zamjenici gradonačelnika
- SINJ – Kristina Križanac, gradonačelnica
- CETINGRAD – Marina Kalić, načelnica i Tomislav Medved, zamjenik načelnice
- DESINIĆ – Zvonko Škreblin, načelnik
- DRNJE – Petar Dombaj, načelnik
- HRVATSKA DUBICA – Ružica Karagić, načelnica
- JESENJE – Andrija Ranogajec, načelnik i Filip Šoštarić, zamjenik načelnika
- KALINOVAC – Danijel Zvonar, načelnik i Danijel Moslavac, zamjenik načelnika
- KOSTRENA – Dražen Vranić, načelnik i Dražen Soldan, predsjednik Općinskog vijeća
- MAJUR – Klementina Karanović, načelnica
- MUĆ – Filip Stupalo, načelnik i Ana-Marija Jukić, zamjenica načelnika
- PLITVIČKA JEZERA – Ante Kovač, načelnik
- PRIMOŠTEN – Stipe Petrina, načelnik
- TOUNJ – Ivica Sopek, načelnik i Nikolina Matešić, zamjenica načelnika
- ŽAKANJE – Danijel Jurkaš, načelnik
Među nezavisnim dužnosnicima, koji su ujedno osnivači Udruge nezavisnih, ali su bili spriječeni sudjelovati na skupu u Tounju, su:
- Željko Lacković, saborski zastupnik (Đurđevac)
- Mario Rajn, gradonačelnik Križevaca
- Ervin Vujica, načelnik Općine Orle
- Marko Grubelić, načelnik Općine Tribunj
0
0
0