(Predizborna matematika 5)
U Primorsko-goranskoj županiji možemo očekivati značajne promjene na županijskoj razini, a u županijskom središtu Rijeci čak i moguću promjenu gradonačelnika što je do prije nekoliko tjedana bilo na rubu „znanstvene fantastike“. U Koprivničko-križevačkoj županiji nezavisni se, uz Đurđevac, mogu ozbiljni nadmetati i za Križevce. Uz nizu općina koje gravitiraju ovim gradovima, a imaju kapacitet umrežavanja nezavisnih preko Željka Lackovića, možemo očekivati također nezavisna iznenađenja. A u slučaju Lackovićeve kandidature za župana, a ne za gradonačelnika, možemo očekivati i sasvim otvorenu borbu za nezavisnog župana. Zbog rastućeg rejtinga možemo predvidjeti i vjerojatnu Lackovićevu pobjedu. Ozbiljan rezultat možemo očekivati od nezavisnih i u Ličko-senjskoj županiji kojoj ćemo posvetiti jednam od sljedećih nastavaka.
Što, na tom tragu nezavisnih imamo u Šibensko-kninskoj županiji. Imamo jednu razliku. Tamo je pionir udruživanja nezavisnih Stipe Petrina već „zavrtio“ dva dobra kruga (2009. i 2013. godine). Upravo ta činjenica nas dovodi do toga da možemo pogledati njegove prethodne rezultate, vidjeti kakvi su bili sinergijski učinci nezavisnih na njegovu primjeru, pa to prikazati kao „mali tečaj“ za nezavisno umrežavanje. Ali, tu je sad paradoks, upravo tu najmanje možemo znati potencijal za budućnost. Je li došlo do „zamora materijala“ baš u toj županiji sad kad se nezavisna umrežavanja šire Hrvatskom? Je li Petrininih 16-17% s posljednjih lokalnih izbora ujedno i županijski maksimum u ovom trenutku? Hoće li se tu dogoditi nekoliko nezavisnih platformi i gdje će biti u svemu tome Most?
To su otvorena pitanja kojih nema u tri prethodno spomenute županije u kojima nezavisni kreću po prvi put ozbiljno na županijsku razinu kroz platformu nezavisne županijske liste, pa mogu izazvati veliko zanimanje birača. Šibensko-kninska županija, s druge strane, može pokazati uspješan primjer prethodnog umrežavanja, ali nam ne može u ovom trenutku dati „povratnu informaciju“ u kojem smjeru danas idu tamošnja umrežavanja: rastu li ili padaju?
Zbog toga se u slučaju ove županije bavimo prvenstveno pitanjem prošlih rezultata. Već smo u jednoj od prethodnih objava rekli da se u toj županiji dogodio primjer prvog organiziranijeg udruživanja nezavisnih. Rekli smo da se to dogodilo zapravo na dvije paralelne odvojene platforme na prošlim izborima (pretprošle nismo spominjali, jer nismo promatrali ni Hrvatsku iz perspektive lokalnih izbora 2009. godine). Platforma Stipe Petrine dosegnula je 2013. godine županijskih 16,51%. Druga nezavisna platforma u županiji organizirana je pod imenom „Loza“ (nastala iz desnih stranaka), a na izborima je umrežila 9 gradova/općina. Ostvarila je samostalnu pobjedu u općini Ružić, a u općini Unešić koalicijsku. No na županijskoj su razini ostali malo ispod praga (4,64%).
Stipe Petrina je svakako pionir nezavisnih umrežavanja naspram dviju velikih stranaka i njihovih koalicijskih priljepaka (mi smo to rekli korektnije negoli je Petrina to činio u kampanji kojom je izazivao javnu pozornost). Ma što tko mislio o toj osebujnoj političkoj pojavi, ali Stipe Petrina je školski primjer političara koje je znao donijeti tu neku novost u naoko zadane političke okvire i odnose. Jedini njegov problem je bio taj što situacija u „ostatku Hrvatske“ tada nije bila toliko zrela da ga prati barem još netko za nacionalnu razinu povezivanja. Uspjet će to Most, pa je u prvoj kampanji i on bio dio tog nacionalnog povezivanja te dobio malu satisfakciju u obliku kratkog saborskog mandata. Pogledajmo zato njegov put vidljiv iz rezultata i nekih prethodnih lokalnih izbora.
U Primoštenu su se još na lokalnim izborima 2001. pojavile čak tri nezavisne liste i sve tri prešle izborni prag! HDZ je tada (relativno) pobijedio s 435 glasova (27,85%), ali je nezavisna lista Vinka Bolanče kao nositelja osvojila 316 glasova (20,23%), a drugi na toj listi bio je Stipe Petrina. Sve tri nezavisne liste dobile su 674 glasa (43,15%), pa je možda i Stipe Petrina to u glavi „zbojio“ kao potencijal kojeg mogu dosegnuti nezavisni ako se (barem jednim kompatibilnim dijelom) ujedine ili se jedna od lista jasno profilira kao stvarna nezavisna u odnosu na sve druge.
Već na sljedećim lokalnim izborima (2005.) on predvodi nezavisnu listu u Primoštenu i deklasira sve druge s osvojenim 1.061 glasom (58,14%). I opet su bile tri nezavisne liste, pa čak su i druge dvije prešle prag s 11,62 i 6,36% (sve tri nezavisne liste tako su dobile čak 76,12% glasova, što će Petrina na sljedećim izborima iskoristiti kao svoj dodatni prostor širenja) . HDZ je bio drugi s mizernih 329 glasova (18,03%). A SDP-HNS koalicija nije čak ni prag prešla osvojivši tek 61 glas (3,34%)!
Stipe Petrina je prvi načelnik jednog manjeg mjesta koji je shvatio da mu je potrebna županijska sinergijska snaga za njegovu općinsku poziciju otklona i od HDZ-a i SDP-a. Prvi je shvatio da općinski rezultat ne smije braniti u općini nego na županiji. Zato na sljedećim lokalnim izborima pokreće prvo svjesno i plansko županijsko sinergijsko okupljanje. I sad je manje bitno koliko je tih nezavisnih lista bilo potpuno u njegovoj koordinaciji, a koliko ih je bilo samostalnih, već je puno važnije vidjeti kakav se rezultat dobio u trenutku kad nije bilo županijske konkurencije, ali i dok još uvijek nije bilo nekog prethodnog iskustva koje bi bilo poticajno za sinergiju. Poznat vam je onaj strah od neprelaska praga i nebacanja glasova na nedokazane opcije, kakve su u tom trenutku svakako bile mnoge nezavisne liste. Ali Petrinin rezultat je bio – izvrstan!
Te je godine u Šibensko-kninskoj županiji bilo 26 nezavisnih lista. Ukupno su osvojile 11.594 glasa (21,00%). Sasvim sigurno da Stipe Petrina nije sa svima njima imao dogovor o zajedničkoj županijskoj listi, a među njima je i nekoliko lista u općinama sa srpskom većinom gdje je priroda nezavisnih bila drukčija. Kad isključimo takve liste i barem jednu od tri šibenske nezavisne liste tada je kapacitet nezavisnih na oko 9.500 glasova. Stipe Petrina je postigao rezultat od 9.330 glasova (16,90%), čime je zauzeo drugo mjesto na županijskoj razini (HDZ je kao prvi imao 35,64%, a SDP je bio treći s 14,06%).
To nam se čini kao nešto poznato: četiri godine kasnije, na lokalnim izborima 2013., iako je imao konkurentsku nezavisnu županijsku platformu, Petrina je „u dlaku“ ponovio prethodni rezultat ostvarivši na manjoj izlaznosti isti postotak: 16,51%!
Kad usporedimo rezultat Petrinine primoštenske općinske liste iz 2005. (1.061 glas ili 58,14%) s rezultatom iz 2009. (1.252 glasa ili 73,82%), pa još kad znamo da je 2009. imao samo HDZ-ovu listu nasuprot sebe, onda vidimo da je ostvario praktično maksimalni općinski učinak (prisjetimo se sinergijskog potencijala od 76,12% tri općinske nezavisne liste s lokalnih izbora iz 2005. i usporedimo s Petrininim novim rezultatom iz 2009., pa ćemo vidjeti da je iskoristio sav „ponuđeni“ prostor općinskih glasova). On je to u Primoštenu ponovio i 2013. godine uz nešto slabiji rezultat zbog postojanja treće liste, ali je to i dalje bilo golemih 66,11%, odnosno 1.190 glasova.
No, te 2013. nas više zanima županijska situacija, odnosno ukupni kapacitet nezavisnih i raspodjela nezavisnih glasova na dvije konkurentske platforme. Izravno vidljive nezavisne liste Petrina je, osim u Primoštenu (navedenih 1.190 glasova ili 66,11%), imao u Šibeniku (1.377 glasova ili 7,12%), Pirovcu (116 glasova ili 10,12%) i Tribunju (64 glasa ili 7,01%).
S druge strane Loza nezavisnih lista (Loza) imala je liste u Šibeniku (567 glasova ili 2,93%), Ružiću (221 glas ili 23,00%), Unešiću (420 glasova ili 36,33% – u koaliciji s HSP AS-om i HSLS-om), Kninu (239 glasova ili 3,61%), Drnišu (207 glasova ili 5,43%), Vodicama (363 glasa ili 8,69%), Pirovcu (97 glasova ili 8,46%), Promini (72 glasa ili 14,60%) i Bilicama (67 glasova ili 6,29%).
Na prvi pogled se čini da je Loza dominantnija, ali je jasno da je zbog vidljivog podbačaja u županijskom središtu, Šibeniku, ova lista ostala ispod praga i bez snage prikupljanja dodatnih sinergijskih nezavisnih glasova. Stipe Petrina je kao dominantno nezavisno ime mogao postići korak prema sinergiji preostalih nezavisnih lista koje nisu bile izravno vezane uz njegovo ime. Pogledajmo sada kako je Stipe Petrina za svoju listu „ubirao“ te dodatne nezavisne glasove.
U Šibeniku su osim Petrinine nezavisne liste i Loze bile još četiri nezavisne liste. Sve one zajedno dobile su 4584 glasova. To je gradska razina. U istom gradu za županijske nezavisne glasove borile su se samo Petrinina lista i Loza. Za svoje županijske liste čak su izvukli i više glasova od pojedinačno zbrojenih šest nezavisnih gradskih lista, odnosno 4.621 glas (24,12%). Ali raspodjela je bila izrazito u korist Petrinine liste koja je dobila 3.891 glas (20,31%), a Loza 730 glasova (3,81%).
Spomenuli smo da je Loza imala listu u Bilicama s osvojenih 67 glasova (6,29%). Ta im je općinska lista na županijsku razinu „poslala“ 62 glasa, što je izvrsna podudarnost. Ali u Bilicama su bile još čak tri nezavisne liste koje su sve prešle prag i zajednički osvojile 534 glasa, od kojih, dakle Loza nije dobila nijedan dodatni, ali je Petrina dobio čak 365 glasova!
U općini Murter-kornati ni Petrina ni Loza nisu izašli izravno na izbore, ali bile su dvije nezavisne liste i obje su prešle prag. Jedna je osvojila 492 glasa (39,87%), a druga 101 glas (8,18%). Sinergiju je opet ostvarila lista Stipe Petrine preuzevši čak 488 glasova (podudarnih s glasovima pobjedničke nezavisne liste koja nije nosila njegov predznak!), dok su Lozi došla samo 23 glasa.
U Skradinu su bile tri nezavisne liste od kojih su dvije prešle prag. Sve zajedno uzele su 278 glasova (14,01%), a približno toliko uzele su i ne dvije županijske nezavisne liste, ali je Petrinina dobila 202, a Lozina 42 glasa.
U Rogoznici je bila samo jedna nezavisna lista s 218 glasova (16,12%), pa ih je sve preuzeo i još zbog svojeg imena „podebljao“ Stipe Petrina dosegnuvši 315 glasova (23,81%).
Ukupno je na izborima 2013. godine u Šibensko-kninskoj županiji (koja ima 20 gradova/općina) bilo 28 nezavisnih lista, od kojih su njih 22 prešle prag. Sveukupno su za gradska i općinska vijeća osvojile 9.680 glasova.
Kad se svemu tome doda i činjenica da je Petrina zbog svoje osobnosti solidno osvajao i glasove u nekim općinama gdje nije bilo nezavisnih lista, jasno je zašto je Petrinina lista završila na županijskih 16,51%, a Lozina na 4,64%.
No ima tu još jedan poučak kojeg trebaju iz ovih primjera naučiti nezavisne liste koje se sinergijski povezuju iz mjesta u mjesto i to onda podižu na višu županijsku razinu. Nezavisne liste koje je Stipe Petrina podizao kao svoje identitetske „podružnice“ prošle su ne samo slabije u tim mjestima negoli je iz tih mjesta došlo glasova na istu Petrininu županijsku listu, nego su i limitirane na maksimalnih 10-ak posto glasova. Petrinina lista u Šibeniku je za gradsko vijeće osvojila 1.377 glasova (7,12%), a za županijsku skupštinu 3.891 glas (20,31%). Isto možemo usporediti s rezultatom njegove liste u Pirovcu koja je za općinsko vijeće osvojila 116 glasova (10,12%) i bila tek peta po rezultatu, dok je za županijsku skupštinu osvojila 257 glasova (23,26%), dakle i više negoli dvostruko više glasova. Ista stvar se dogodila i u Tribunju. Naravno, zaključak je jednostavan – općinski predstavnici njegove liste imaju manju težinu od njega samog. Ali poučak može ići i u drugom smjeru. I u Šibeniku je postojala nezavisna lista koja je osvojila više glasova od Petrinine i u Murteru-Kornatima je postojala nezavisna lista koja je na općinskoj razini postigla veći učinak od županijske liste Stipe Petrine.
Takvi primjeri nas vode prema zaključku da je i mjesni i županijski rezultat veći ako se nezavisne liste formiraju kao izvorne liste u svojim mjestima, a onda povežu na županijskoj razini. Birači (što je logično) ne vole da im se njihovim mjestom „upravlja“ iz nekog susjednog. Ma kako bio karizmatičan i poznat županijski nositelj iz jednog od gradova/općina u županiji, iznimno je važno da u svim drugim mjestima birači znaju da nositelj njihove liste nije nekakav „povjerenik“ nezavisne liste iz susjednog mjesta, pa makar to bilo i središte županije. Birači u svojim mjestima ne vole nezavisnu listu koja ima pečat „podružnice“ neke susjedne.
Taj rizik nesinergijskog povezivanja moraju znati prepoznati svi koji rade na pokušajima povezivanja nezavisnih lista. Birači nezavisnih lista, čak ni kad se povezuju, ne trpe osjećaj „tutorstva“ jedne liste nad drugom. Ako se višak glasova i dogodi, tada ga neće dobiti općinska/gradska lista kao podružnica neke druge, nego samo ista lista na županijskoj razini, a bit će na neki način „kažnjena“ vlastita mjesna razina. To je poučak Šibenika, Pirovca i Tribunja. Šibenik i Pirovac smo već „evidentirali“, pa evo te situacije u Tribunju: Nezavisna lista Stipe Petrine na općinskoj je razini dobila 64 glasa (7,01%), dok je iz tog mejsta za istu županijsku listu glasovalo 157 birača (17,33%). Ti isti birači nemaju problem nagraditi Stipu Petrinu s dodatnih gotovo 100 glasova više za županiju, ali njegovoj (a zapravo vlastitoj!) općinskoj listi ne žele dati isto povjerenje za participaciju u općinskoj vlasti!
Zaključak: nezavisni postižu znatno veći rezultat kad su stvarno nezavisni, a ne kad su podružnica drugog nezavisnog. I još jedna pouka: onom tko je pokretač županijske liste više donose one gradske/općinske nezavisne liste koje su „svoje“, od onih koje su „njegove“! Hoće li ovo prepoznati pokretači nezavisnih platformi valja promatrati. Znam da se upravo na takvim osjetljivim nijansama događa ili ne događa uspješnost povezivanja. Hrvoje Burić i nezavisni grado/načelnici iz Gorskog Kotara u Primorsko-goranskoj županiji, Željko Lacković i Mario Rajn u Koprivničko-križevačkoj županiji i Ante Dabo u Ličko-senjskoj županiji, prema svemu što znam, idu tim sinergijskim putem koji daje plus i ne guši izvorne nezavisne liste. Zato su to tri županije koje u ovom trenutku najavljuju najveće rezultate nezavisnih. No, vjerujem da će se to prelijevati i na druge županije koje ćemo idućih dana predstaviti kroz rezultate prošlih izbora i najave povezivanja nezavisnih lista za sljedeće lokalne izbore.
1
0
0