(Predizborna matematika 7)
Hoće li se općinskim, gradskim, županijskim i državnim proračunom kvalitetnije i poštenije upravljati ključno je „svjetonazorsko“ pitanje današnje Hrvatske. Kvalitetno i odgovorno upravljanje poreznim novcem zadržat će u Hrvatskoj one koji i danas razmišljaju o svojoj posljednjoj „domaćoj investiciji“: karti u jednom smjeru za Irsku, Island, Norvešku ili Švedsku.
Je li načelnik oštetio općinski proračun jer je triput preplatio asfaltiranje jednog sporednog parkinga (a sam završio malo bogatiji) za mnoge je važnije od toga kojoj on političkoj opciji pripada. Hrabrost društvenog angažmana u državi u kojoj se prijeti onima koji se usude stati na neku „zabranjenu“ nezavisnu listu neumreženu u etablirane interesno isprepletene stranke veći je čin žrtve, negoli količina površnih odricanja za kojima će u korizmi posegnuti mnogi vjernici. Društvena odgovornost vrhunska je moralnost u današnjem hrvatskom društvu koja nadilazi sve druge „dokaze“ pravovjernosti u smislu deklarativne pripadnosti nekoj svjetonazorskoj „iskaznici“. No oni koji žive u vlastitim „ogradama“ željeli bi te „žilet žice“ propisati i svima drugima, pa tuđe namjere koje ne poznaju tumače vlastitim ograničenjima skučenih pogleda.
A Hrvatska je danas u iznimno važnom trenutku kapilarnih promjena svojih političkih okoštalosti koje mogu dinamički mijenjati samo hrabre nestranačke inicijative, zatim njihova povezivanja, a onda i rezultati nezavisnih lista. Ne postoji nijedan stranački potencijal i okvir koji je to u stanju učiniti i kojem bi birači mogli dati takav umreženi sinergijski glas od Iloka do Konavala. Zato su nezavisne liste i njihovo umrežavanje danas šansa za bolju, pravedniju i odgovorniju Hrvatsku. To ne znači naivnost i povjerenje u bezgrešnost svih ljudi koji ih čine. Ali nezavisne liste najbolji su alat kojeg Hrvatska danas ima. Sve druge maštarije u glavama onih kojima je svako društveno djelovanje kojem ne vide doseg sumnjiva rabota, bezvrijedno je opovrgavati.
I dalje ćemo analizirati fenomen nezavisnih lista, ukazivati na potencijal i prostor za njihovo političko povezivanje s ciljem popravljanja ove države u kojoj bi nam svima trebalo biti bolje. I neka se to povezivanje (barem jednog dijela nezavisnih lista) dogodi u svim županijama. Možda ćemo čak i za one koje uopće ne poznajemo, niti ćemo ih stići upoznati do izbornog dana (a bit će ih vjerujem mnogo), biti „optuženi“ da im upravljamo „iz sjene“. No argument umrežavanja je dosegnuo točku jednostavne uvjerljivosti za sve nezavisne liste koje su pokušale ostati same kao nepovezani otoci: umrežavanjem se stvara veća šansa provedbe vlastitih mjesnih ciljeva.
Ankete: bljesak munje u noćnoj oluji
Danas ćemo se posvetiti nekim sastavnicama kampanje koji su nezavisnim listama teže dohvatljive, jer nemaju dovoljno sredstava da ih naruče, a onda ni dovoljno javnog utjecaja da ih mediji tumače korektno i kvalitetno. To su ankete. A ankete nisu samo ono što mi u vrlo sažetom obliku dobijemo u javnosti, nego ih prate daleko iscrpniji podaci do kojih mi ne možemo lako doći. Zato treba iz vrlo malo podataka znati iščitati odnose i kretanja koja su znatno važnija od statičnih podataka koje vidimo na ekranu. Ankete i medijska tumačenja koja ih prate (pa čak i ona pogrešna i površna) mogu jednim djelom utjecati na birače, ali za stožere i organizatore političkih opcija važnije je znati iščitati ono na što vas anketa upućuje u vašem djelovanju prema biračima. Važnije je shvatiti što ćete raditi u kampanji i kako ćete je eventualno korigirati kad je već (pogrešno) kenula, negoli jesu li brojevi baš potpuno točni u trenutku kad su vam prezentirani.
Možda da pojasnimo što su zapravo ankete i što u njima treba (pokušati) gledati jednom zgodnom usporedbom. Noć je i počinje oluja. Nestalo je struje, ugasila se javna rasvjeta, a vi žurite kako bi što prije stigli kući. I dok napamet tumarate u mraku odjednom zabljesne munja. Nakratko je sve oko vas bilo obasjano, pa je opet nastao mrkli mrak. Te dvije sekunde, dok je sve oko vas bilo obasjano, to je bila anketa. I sad je ključno pitanje što ste vi radili te dvije sekunde dok je sve oko vas bilo „uhvaćeno“ bljeskom. Ako ste se uplašili i ništa niste registrirali oko sebe onda je za vas ta „anketa“ bila beskorisna. Ali ako ste primjetili neku prepreku na cesti, možda neki predmet koji vjetar nosi prema vama, ili ste pogledom uhvatili udaljenost do nekih objekata pored kojih trebate proći, pa znate izbjeći iznenađenje ili opasnost te lakše odrediti daljnji smjer kretanja u ponovnom mraku, tada je za vas ta kratka „zamrznuta slika“ bila i koristan izvor informacija za određivanje nekih daljnjih vaših koraka u trenucima kad opet nastupi mrak.
Bljesak je anketa, a kretanja i okolnosti koje ste uočili u vrijeme tog bljeska (ili više njih u određenim vremenskim razmacima) pokazuju trendove događanja oko vas koji vam pomažu da se ispravno krećete i kad nastupe periodi mraka.
Hajdemo sada pogledati dvije različite ankete najvećeg izbornog poprišta na lokalnim izborima, grada Zagreba, i vidjeti što nam one (možda) govore. Nešto naoko statično možda naučimo promatrati dinamično.
Zašto je za Anku Mrak Taritaš bolja anketa prema kojoj ona lošije stoji?
Anketa Promocije plus za ožujak donosi sljedeće rezultate:
Milan Bandić (BM 365) 29,1%
Anka Mrak Taritaš (HNS-SDP) 25,6%
Sandra Švaljek (nezavisna) 19,8%
Bruna Esih (nezavisna) 8,8%
Drago Prgomet (HDZ) 4,9%
Ivan Pernar (ŽZ) 2,9%
Marko Sladoljev (Most) 1,1%.
Anketa Ipsosa pak pokazuje nešto drukčije odnose:
Anka Mrak Taritaš (HNS-SDP) 27,8%
Milan Bandić (BM 365) 24,1%
Sandra Švaljek (nezavisna) 21,2%
Bruna Esih (nezavisna) 9,3%
Drago Prgomet (HDZ) 6,8%
Ivan Pernar (ŽZ) 2,6%
Marko Sladoljev (Most) 1,1%.
Najprije pretpostavimo da su sve ključne političke opcije odabrale svoje kandidate i da se neće pojaviti nitko tko može ozbiljnije utjecati na odnos snaga između tri glavna kandidata. Odnose tih kandidata, kao i potencijal preuzimanja glasova u prvom krugu pažljivije ćemo pokušati „iščitati“. Prije toga imat ćemo pred očima i podatak da Sandra Švaljek u slučaju ulaska u drugi krug prilično sigurno pobjeđuje oba kandidata. Anka Mrak Taritaš ima malu, ali nesigurnu prednost pred Bandićem u drugom krugu. Zaključak je jednostavan – i Bandić i Mrak Taritaš ne žele Sandru Švaljek u drugom krugu, nego jedno drugo.
Ako je tome tako onda je i za Bandića i za Mrak Taritaš važnije da Sandra Švaljek ostane treća, negoli da svatko od njih sebe pozicionira na prvo mjesto. Anki Mrak Taritaš je bolje biti druga protiv Bandića kao prvog, negoli da bude prva protiv Sandre Švaljek kao druge. Kad sad pogledamo ankete dolazimo do zaključka da i Anki Mrak Taritaš i Milanu Bandiću više odgovaraju pozicije prve ankete, nego druge. Za Bandića nam se čini logično. Ali zašto za Mrak Taritaš? Jednostavno. Nju sada podržavaju i HNS i SDP, pa je druga anketa prema kojoj je ona pretekla Bandića odraz objave SDP-ove potpore. Ona je sada zapravo sasvim sigurna da ulazi u drugi krug. Sigurnija i od Bandića, a neusporedivo sigurnija od Sandre Švaljek. Ali njezin rast u prvom krugu je irelevantan za odnose snaga u drugom, pa je njoj važnije gledati na to da svojim rastom ne izazove samoj sebi najveći problem – prevelik pad Milana Bandića! Birači Milana Bandića nisu naučili da im kandidat bude drugi, pa bi se mogli početi ponašati onako kako ne odgovara ni Bandiću, ali ni Anki Mrak Taritaš – psihološki padati i tonuti u priznanje poraza. Takav efekt igra u korist Sandre Švaljek, jer njoj je sasvim svejedno koga će od njih dvoje prestići. Važno je da pretekne bilo koga i bude (barem) druga.
Anki Mrak Taritaš je zapravo odgovaralo da Bandić do kraja kampanje drži prvo mjesto, a da ona bude sigurna druga te da kao takva „kontrolira“ svoju distancu prema Sandri Švaljek, kao svojem pravom jačem protukandidatu. Ulaskom u drugi krug kao druga imala bi i pozitivni naboj dizanja kampanje radi „rušenja“ Bandića. Ali, sad kad je prva, ne samo da gubi ovaj mali psihološki efekt za drugi krug, nego nema ni mogućnost „kontroliranja“ potrebne stabilnosti odnosa između Bandića i Sandre Švaljek. Štoviše, ona sada mora početi „igrati“ za Bandića, što je vrlo opasna strategija. I već ju je primijenila, pa je u prvoj reakciji na posljednji rezultat anketa taj odnos i razliku u glasovima proglasila konačnom, kako bi biračima sugerirala da se do izbora više ne bave „talasanjem“ i pretrčavanjima. Evo njezina odgovora na pitanje moguće pobjede Sandre Švaljek u drugom krugu: Da bi pobijedila, treba doći do drugog kruga, a ankete to ne predviđaju. Švaljek je treća. Prema tim anketama, razlika između mene i gospođe Švaljek jest sedam posto. To je mnogo. To nije statistička pogreška. Bandić i ja smo u drugom krugu, a Švaljek neće biti tamo. U to sam apsolutno uvjerena (Jutarnji list, 1. travnja 2017.).
Tim istrčavanjem u intervjuu pokazala je strah od kampanje prije negoli je uopće počela. Prvo, Švaljek uopće ne treba trčati za njezinih „sedam posto“ razlike. Može jednostavo pretrčati samo 2,9% Bandićeve razlike. Zašto bi „trčala“ dalje od toga u prvom krugu? Ako je anketa Ipsosa realna, onda je to možda i malo manje od 2% zbog statističke pogreške. Uh, kako to sada dohvatljivo izgleda u odnosu na paničnu poruku Anke Mrak Taritaš o nedostižnih „sedam posto“. Ako je tu njezinu gestu za prosječne čitatelje jedva vidljive panike uočio tim Sandre Švaljek, onda je to za njih dobro iskorišten trenutak „bljeska munje“ iz naše usporedbe o anketama. Mrak Taritaš je zapravo rekla: Ako sam prerano „torpedirala“ Bandića, nisam li možda „torpedirala“ i vlastitu moguću pobjedu?
Ni Bandić nije smio pasti na drugo mjesto, jer on uopće nema poziciju „napadača“ u kampanji, pa neće imati čime motivirati birače da u drugom krugu s drugog mjesta napada prvo. On treba prvu poziciju za eventualnu pobjedu nad Ankom Mrak Taritaš, a za sraz sa Sandrom Švaljek ni ta prva pozicija mu ne daje nikakvu prednost. Njemu, dakle, trebaju dvije karte za minimalne šanse pobjede: prva pozicija za drugi krug i Anku Mrak Taritaš kao protukandidatkinju. A prema drugoj anketi već je jednu kartu izgubio. Ali sad drugu neće ni trebati izgubiti, jer možda gubi i samoga sebe u drugom krugu.
Sandri Švaljek treba drugi krug s bilo kim. Ali ona, nakon odluke SDP-a da podrži Anku Mrak Taritaš, nema više nikakve šanse da bude iznad nje u prvom krugu. Njoj je trebao SDP-ov kandidat da prepolovi glasove Anke Mrak Taritaš, pa bi ona u takvoj situaciji mogla prespavati kampanju za prvi krug i samo se pojaviti u drugom da pokupi pobjedu. Sada joj je pak Anka Mrak Taritaš nedostižan izazov u prvom krugu (a lak plijen u drugom!), pa treba loviti Bandića. A za takvu mogućnost trebao joj je njegov psihološki i „javni“ pad na drugo mjesto. To je dobila. Sad joj treba kampanja za pretjecanje do kraja prvog kruga. Ako to ne uspije ona će ostati nerealizirana „pobjednica“.
Sandra Švaljek treba sada objasniti biračima koji ne žele Bandića da je ona jedina koja im može ispuniti taj san tako da joj pomognu da ga pretekne već u prvom krugu. Onda su mirni – onda će Zagreb dobiti gradonačelnicu, ma koja od njih dvije to bila (ovo može usmjeriti prema Anki Mrak Taritaš kao fer ponudu – kao što je i Anka Mrak Taritaš u spomenutom intervjuu poručila njoj da se pridruži „promjenama“ – a ova će na tu ponudu morati reagirati odbijanjem).
Anka Mrak Taritaš gotovo da više nema drugog posla u kampanji, nego da vuče za sobom Bandića i odguruje Sandru Švaljek. Njoj je zapravo kampanja sada uteg. Ona bi najradije da su izbori prve sljedeće nedjelje, a kampanja još nije ni počela! Svaki dan u kojem Bandić potone za 0,1%, a Sandra Švaljek jednako za toliko naraste, njoj je alarm za uzbunu. Makar se sama odvojila od njih i na 10% razlike.
Zašto se Sandra Švaljek mora odlučiti okrenuti protiv 40% svojih potencijalnih „rezervnih“ birača da bi pobijedila!?
Birački potencijal Sandre Švaljek je nešto najnevjerojatnije što možete zamisliti u jednoj kampanji. Za nju su spremni glasovati doslovno svi birači koji će izaći na izbore, a svejedno joj se može dogoditi da ne uđe ni u drugi krug. Njezin problem je „samo“ u tome što je ona za 80% birača potencijalna kandidatkinja koju su spremni birati u drugom krugu. Ona je za 20-ak posto birača prvi, a za sve ostale potencijalni drugi izbor! Pazite sad kombinacije! Ako uđe u drugi krug protiv Bandića za nju će glasati gotovo svi birači Anke Mrak Taritaš. Ako uđe u drugi krug protiv Anke Mrak Taritaš glas će joj dati gotovo svi birači Milana Bandića, Brune Esih i Drage Prgometa! Pa i oni koji izađu na izbore podržati Ivana Pernara kao i oni preostali birači Mosta koje još nije preuzela. Čini se kao da bi ona trebala odabrati Anku Mrak Taritaš kao pravu protukandidatkinju za drugi krug, a onda zamoliti sve druge da joj odmah poklone glas, pa da se drugi krug i ne održava! Ili odabrati Milana Bandića, pa odmah zamoliti birače Anke Mrak Taritaš…, uh odluke. Ili stajati između dva stoga sijena i ostati gladan!
Ali tu paradoks nije gotov. Doklegod je Bandić u kampanji njoj bi svako odustajanje bilo kojeg kandidata (čak i uz javni poziv da se prema njoj skreću glasovi) možda donijelo veću štetu nego korist! Kad bi odustala Bruna Esih, više bi njezinih birača prešlo Bandiću, nego Sandri Švaljek u prvom krugu. Isto tako je i s Dragom Prgometom. Kad bi joj pak Živi zid ili Most ponudili javno povlačenje u njezinu korist, to malo glasova koje bi joj usmjerili bio bi gorki dar u odnosu na negatinu percepciju kod dosadašnjih njezinih birača na činejnicu da joj u kampanji na neki način „pristupa“ Živi zid ili Most, svaki sa svojim teretom. Njoj bi bilo najkorisnije (kad bi ona to tako mogla „programirati“) da se kandidati Živog Zida i Mosta što prije „presele“ unutar onog 0,3% prostora „ostalih“, a da tih nekoliko postotaka tiho prijeđe k njoj.
Sandri Švaljek, tako, pomaže kampanja Drage Prgometa i Brune Esih, ako oni u toj kampanji mogu od Bandića „vratiti“ HDZ-ove i HSP-ove glasove koje je on u prošlim lokalnim kampanjama već k sebi prelio s te desne strane. Ona čak i da ne raste, može profitirati od njegova daljnjeg pada. Zato je njoj dobro najprije to što ga je Anka Mrak Taritaš detronizirala s prvog mjesta, a sad joj treba još samo to da ga Prgomet i Bruna Esih „ogole“ za stare HDZ-ove i HSP-ove glasove.
Ali, što ako je točnija ona anketa Promocije plus, pa je Bandić daleko prvi i njoj nedohvatljiv? Treba li se okrenuti borbi za dio birača Anke Mrak Taritaš? Čak i da trend nije sasvim jasan ona će ga morati isprovocirati i gurnuti sve tri kampanje na jednu od tih strana. Bandić i Mrak Taritaš nemaju pred sobom tu „trojbu“, oni znaju koji prostor imaju i koji dodatno uzimaju. Sandra Švaljek pak mora donijeti odluku s kojih 40% glasova prestaje računati: lijevih ili desnih. Inače će ostati „gladna“ pored svih varljivo ponuđenih 80% „ako-ako“ glasova!
Kao što je Anka Mrak Taritaš u posljednjem intervjuu pokazala nestrpljivost što kampanja već nije gotova (a nije ni počela), jer više nema prostora da se bilo što promijeni u odnosima između kandidata (uvjerava ona i nas i sebe, a tek se sada može početi događati prava dinamika promijena), tako je i Sandra Švaljek shvatila koja je njezina jedina prava prednost – status nezavisne kandidatkinje. Iako je u nekoj pozadini prisutan HSLS, ona sada naglašava svoju poziciju nezavisnosti. Naime, svjesna je da su za Anku Mrak Taritaš najveći utezi HNS i SDP (isti oni koji joj u prvom krugu osiguravaju sigurnu prednost).
Budući da je nemoguće da Sandra Švaljek prestigne Anku Mrak Taritaš ona smije (za razliku od Bandića kojem Anka Mrak Taritaš treba za drugi krug) oštrije krenuti u kampanji na HNS i SDP, preuzimajući barem dio razočaranih desnih glasova od samog Bandića malo jačim gardom prema ljevici, prije negoli oni odu prema Bruni Esih ili Dragi Prgometu. Iako joj je i svaki glas koji od Bandića oduzmu ovo dvoje koristan, ipak se svi glasovi koji dođu izravno njoj broje dvostruko.
Ali tada mora u sebi prelomiti da si 40% „lijevih“ birača više ne drži u „rezervi“, pa makar joj kasnije i zatrebali.
Hej, koji se to sport danas igra?
Ankete vas na više načina mogu prevariti, ako ne znate na što se one odnose, kakav je trend rasta i gdje su mu granice na kojima će se zaustaviti.
Osim ciljanih anketa za lokalne izbore, naručenih od raznih stranaka i lista, agencije obavljaju i svoje redovne ankete opće popularnosti stranaka na nacionalnoj razini. Tako je prema Crodemoskopu u ožujku zabilježen mali rast Mosta i Živog zida na općoj nacionalnoj razini (8%, odnosno 7,7%). Naravno, i u prethodnom mjesecu ste solidno iznad praga od 5% (7,2%, odnosno 5,8%), pa vam to ohrabruje nadu da će vas ta zaliha startno dočekati i na zagrebačkim izborima.
Živi zid i Most su u zagrebačku kampanju možda i ušli na temelju pogrešne procjene imaju li ankete nacionalnog rejtinga ikakve veze s očekivanim dosegom u gradu Zagrebu. Ili su i jedni i drugi mislili da će zbog nacionalnog rejtinga od oko 8% biti moguće dosegnuti barem prag od 5% na lokalnim izborima u gradu Zagrebu. Ali to nisu ankete za istu stvar! To jedno s drugim nema zapravo nikakve bitne veze. Jedno i drugo su rejtinzi i politika, ali nisu ista igra. I nogomet i vaterpolo su sportovi, ali ne igraju se na isti način, s jednako igrača i u istoj opremi. Živi zid i Most su u zagrebačke lokalne izbore (a i drugdje) krenuli kao kad bi vaterpolisti na sebe obukli dresove, pa onda i na noge navukli kopačke kao da se igra nogomet, a ne vaterpolo! A onda su, kad više nije bilo druge, skočili u bazen s kopačkama na nogama!
Rezime zagrebačkih izbora imamo barem za četiri opcije. HDZ je zakasnio na zagrebačku utakmicu, ali je odlučio igrati tješeći se onom „važno je sudjelovati“. SDP si nije ni registrirao igrača, pa je odlučio navijati za tuđeg. A Živi zid i Most su fulali vrstu sporta, ali i dalje ulažu u svoje igrače ono što im ovi ne mogu vratiti nazad. Ili još preciznije rečeno, budući da će zagrebački izbori biti u najvećem javnom fokusu, sada potiču psihološku demotivaciju svim svojim listama po Hrvatskoj, kao i vlastitim biračima.
A zagrebački trend ide u korist Sandre Švaljek, samo je pitanje hoće li ga ona i njezin stožer znati kontrolirano podgrijavati do zadanog trenutka izbora. Uspiju li, pobijedit će na izborima. Ne uspiju li, bit će treća. Bit će, dakle, prva ili treća.
Anka Mrak Taritaš mora (pazite sad!) zaustavljati vlastiti trend rasta i Bandićev trend pada da bi prvenstveno njega ostavila sa sobom u drugom krugu. Ona će biti prva ili druga.
A Bandić treba zaustaviti trend vlastitog pada ili ga barem stabilizirano usporiti. On će biti najvjerojatnije drugi ili treći. Prvi samo čudom u kojem bi mu kojim gafom u prvom krugu pomogla Sandra Švaljek, a u drugom Anka Mrak Taritaš.
Bruna Esih može raditi štogod hoće, a vjerojatno će biti jača od HDZ-ova kandidata.
HDZ i Drago Prgomet trebaju odlučiti hoće li pomagati Sandri Švaljek svojom jačom kampanjom ili Milanu Bandiću slabijom.
Živi zid može raditi štogod hoće, ali to ni na što bitno neće utjecati.
Mostu bi najviše odgovaralo kad bi se mogao povući iz kampanje (a da to nitko ne primjeti).
Hrvatska izjednačila rezultat protiv Brazila i u drugom poluvremenu ga stisnula u šesnaesterac u finalu svjetskog prvenstva, ali to još nikome nije vijest…
U duhu gornjeg naslova samo još možemo dodati da u tom trenutku mediji na naslovnici drže poruku: Brazil je još uvijek prvak svijeta (jer brani titulu od prije četiri godine)!
Prije nešto više od tjedan dana RTL je objavio anketu za grad Rijeku prema kojoj imamo sljedeće rezultate:
Vojko Obersnel (SDP) – 30,6%
Hrvoje Burić (nezavisni) – 15,8%
Kristijan Stanišić (HDZ) – 10,9%
Marinko Koljanin (nezavisni) – 6,5%.
Kad su u pitanju liste za vijeće najviše je dobivala SDP-ova koalicija (33,6%), zatim HDZ (17,9%), a malo ispod praga bila je još uvijek neprepoznata nezavisna lista Hrvoja Burića (4,7%).
U slučaju drugog kruga između Obersnela i Burića odnos je bio 41,84% – 37,76% u korist Obersnela.
Jučer smo u Novom listu dobili objavljeno istraživanje Ipsosa sa sljedećim rezultatima za izbor gradonačelnika:
Vojko Obersnel (SDP) – 32,7%
Hrvoje Burić (nezavisni) – 16,8%
Kristijan Stanišić (HDZ) – 10,7%
Andrej Briščik (AM i ŽZ) – 8,6%
Danko Švorinić (Lista za Rijeku) – 7,4%
Marinko Koljanin (nezavisni) – 5,7%.
U samo tjedan dana Riječani su nezavisnog kandidata Hrvoja Burića povezali i s njegovo nezavisnom listom, pa su se rezultati za gradsko vijeće značajno promijenili. SDP i dalje ima visokih 37,3%, ali druga lista više nije HDZ-ova, nego nezavisna Burićeva s čak 13,1%, dok je HDZ-ova pala na treće mjesto s 13%.
No vrhunac su sljedeća dva podatka. U slučaju sraza u drugom krugu Burić se izjednačio s Obersnelom, pa je odnos sada 45,9% – 45,2% (to je ono izjednačenje „Hrvatske“ protiv „Brazila“ u našem naslovu). U samo tjedan dana Burić je izjednačio pozicije drugog kruga, a zaostajao je 4%. To se zove trend! Ali gdje je onaj podatak da je „Hrvatska“ stisnula „Brazil“ u njihov šesnaesterac, a ne obrnuto? Na upit je li došlo vrijeme za promiene potvrdno je odgovorilo 67% birača, a Obersnelu bi dalo još jedan mandat samo njih 27%. Slično je kad netko u prvom krugu ima 40%, pa zadovoljno trlja ruke što protukandidat ima “samo” 30%, iako ovaj drugi ima gotovo sve ostale glasove na svojoj strani u drugom krugu. I trend rasta još i u prvom koji nije pošteno ni započeo.
Naravno da „Hrvatska“ može napraviti pogrešku i dobiti gol iz „kontre“, ali stanje na „terenu“ (odgovor da je vrijeme za promjene od 67%) odaje dojam da su igrači „Brazila“ toliko potrošeni da ne mogu trčati ni do centra, a kamoli do protivničkog gola. Prema anketama i stanju na terenu sve pokazuje da „Brazil“ gubi utakmicu, jer neće moći ni hodati u produžecima. A „Hrvatska“ može izgubiti samo ako si sama zabije autogol s centra! Ali reporter koji prenosi, zbog stare slave moćnoga Brazila, još uvijek ponavlja frazu: „Utakmica je izjednačena“! Ili čak i ovako: „Brazil se još uvijek dobro drži i zasad odbija sve napade“!
A Rijeka je treći grad u Hrvatskoj u kojem od osamostaljenja do danas „prvenstvo“ nikada nije osvojio nitko tko se nije prezivao SDP. Zadržimo se na nogometnoj metafori i utvrdimo da se ove godine mogu dogoditi obje nevjerojatnosti. Rijeka može dobiti i svoje prvo nogometno nacionalno prvenstvo i svojeg prvog gradonačelnika koji ne stanuje u središnjici SDP-a. I sve je u nogama i rukama Riječana. Samo oni mogu napraviti gaf, pa da se to ne dogodi.
Je li to napokon vrijedno naslovnice s realno usmjerenim naslovom?
6
0
0