MOGU LI SE IZBORI „ČITATI“ UNAPRIJED?

(Predizborna matematika 1)

Mogu li se izbori „čitati“ unaprijed? Jasno, odgovor na „prvu loptu“ je – ne mogu. Zato mijenjamo pitanje. Mogu li se rezultati izbora predvidjeti? Sada je oprezan, ali potvrdan odgovor kojeg bi gotovo svaki „selektor iz naslonjača“ izrekao ovako: mogu.

I već tu počinje naše neslaganje. Izbori se mogu predvidjeti tek nešto pouzdanije negoli kad onaj poznati svizac pogodi kakva će biti sljedeća godina ili kad neka druga životinja „predviđa“ pobjednika svjetskog nogometnog prvenstva. Najlošiji saveznik „predviđanja“ rezultata političkih izbora je emotivna „vidovitost“ i nekakav „misticizam“. Kad je prije desetak godina jedan od naših političara iz „prve lige“ medijski najavio da će sa svojom novom disidentskom opcijom osvojiti 20 saborskih mandata, dogodio nam se jedan kraći susret na kojem sam mu rekao (bez zle namisli, analitički iskreno): „Ni vi osobno nećete prijeći prag, a kamoli ijedan drugi vaš kandidat“. Rekao sam to mjesec dana prije izbora. Čak smo se vidjeli, onako u prolazu, i nakon izbora. Bez ljutnje je prvi pružio ruku. A rezultat je, naravno, bio: nula mandata.

Izbori se ne mogu predviđati, ako se ne pristupi njihovom ozbiljnom „čitanju“. Pitanje je samo jeste li uzeli u ruke ispravan (pred)tekst (ankete zamrznutog trenutka, čak i kad su neprecizne!) i (kon)tekst (trend političkih kretanja, čak i kad ne znate tko ta kretanja proizvodi). Zato se tim „čitanjem“ ne mogu baviti nekakvi „mistici“, nego osobe koje su se u stanju povući „u sjenu“ (čak i kad nemaju potrebu javnosti objašnjavati razliku između analitike neopterećene dnevnopolitičkim komentarima i „predviđanja“ na temelju razvikanih navijačkih blještavih naslovnica) i zbrajati „dva i dva“.

Parlamentarne izbore znatno je lakše „čitati“ od lokalnih. Parlamentarni prenose veliku količinu sinergije horizontalno iz jedne izborne jedinice u drugu. Ako se parlamentarni izbori javnosti ponude kao izbori za „jedno lice“, onda birači u Čačincima idu glasati „za Božu“ koji ne samo da tamo nije na listi, nego nikada u životu tamo nije ni bio. Ako je Andrej „popeglao“ lice svoje političke opcije, onda ona raste i tamo gdje je prvo na listi ono isto staro lice koje je sudjelovalo u njezinu urušavanju. S lokalnim izborima nije tako. Da vam je predsjednik stranke javno percipiran kao politički svetac, jako vam malo može pomoći u općini u kojoj je prvo ime te iste opcije lokalni „kriminalac“ ili „redikul“. I obratno, ako je predsjednik stranke najnegativniji političar u Hrvatskoj, ali u vašem gradu tu opciju vodi iznimno korektan i okretan čovjek, on može biti gradonačelnik.

Evo kao ilustracije tri mjesta koja su teritorijalno povezana, a u kojima su na posljednjim lokalnim izborima pobijedile tri različite opcije i to tako da je pobjednička u jednoj potpuno podbacila u druge dvije i obrnuto. Dakle, bez ikakve susjedne horizontalne sinergije rejtinga.

Grad Novi Vinodolski sjeverno se naslanja na Vinodolsku općinu, a ova na općinu Fužine. U Novom Vinodolskom je na zadnjim lokalnim izborima već u prvom krugu pobijedio HDZ-ov Oleg Butković (tada još ne kao ministar) i svojoj stranci (u koaliciji s HSS-om) osigurao većinu u gradskom vijeću s rezultatom od 54,48% za gradsko vijeće i 65,85% za gradonačelnika. Međutim, njegova snaga ništa nije pomogla njegovom stranačkom kolegi u susjednoj (ruralnoj!) Vinodolskoj općini u kojoj je HDZ završio kao treći osvojivši tek 21,79% glasova za općinsko vijeće, a kandidat za načelnika ušićarivši još nižih 18,52%. U Vinodolskoj općini je pobijedila koalicija predvođena SDP-om s 42,59% za općinsko vijeće i 46,52% za načelnika (u prvom krugu), dok je druga bila koalicija HNS-HSU. S druge strane u Novom Vinodolskom SDP-ova peteročlana koalicija osvojila je tek 25,41% glasova za gradsko vijeće i jednako toliko za gradonačelnika. Bilo je to dovoljno za drugo mjesto, jer ozbiljne treće opcije nije ni bilo, pa je kao treća završila mjesna nezavisna lista s 8,21%. U Fužinama, općini koja se sjeverno nastavlja na Vinodolsku općinu situacija je potpuno drukčija. Pobijedila je nezavisna lista s 20,51% glasova za vijeće te s 43,93% glasova za načelnika u prvom krugu (dok HDZ i SDP nisu ni ponudili kandidate za načelnika, jer nisu imali nikakve šanse osim osramotiti se, što će pokazati rezultati lista za vijeće). Drugi rezultat ostvarila je koalicija HNS-HSU, treći PGS-HSLS, a tek četvrti je bio SDP s 12,82% glasova. Tek za peto mjesto izborio se HDZ na čelu tročlane koalicije (uz HSS i HSP AS), osvojivši 12,70% glasova koliko je imala i druga mjesna nezavisna lista na šestom mjestu (12,58%)! Rejting HDZ-HSS koalicije u Novom Vinodolskom, i suverena pobjeda u prvom krugu, u samo deset kilometara udaljenim Fužinama, istim partnerima (pojačanima još i HSP AS-om) nije mogao donijeti nikakvu sinergijsku horizontalnu korist. Završili su doslovno u rubrici „ostali“. Isto tako ni pobjeda SDP-a u susjednoj Vinodolskoj općini ništa nije pomogla njihovoj listi u Fužinama da i ona završi na istih 12-ak posto glasova. U tri susjedna mjesta kao da su se igrale tri sasvim različite kartaške igre s tri potpuno različita špila karata.

 

 

Zbog toga su lokalni izbori promatrani kao cjelina više nalik slučajnom mozaiku, nego usklađenoj i ujednačenoj slici. Zato se nikad nitko nije ni prihvatio posla „čitanja“ rezultata budućih lokalnih izbora, nego su svi unaprijed „predviđali“ i naknadno proglašavali svoju pobjedu. Jer svatko neki dio cjeline u kojem je postigao nekakav rezultat proglasi svojom pobjedom. Izgubio si u Našicama gdje si imao gradonačelnika, ali si pobijedio u Valpovu gdje ga nisi imao, pa se pohvališ kako si pobijedio u mjestu u kojem nisi imao grado/načelnika, a o onom prvom izgubljenom šutiš.

Postoje doduše neke naglašenije „lijeve“, „desne“ i „regionalne“ županije, pa onda i dobar dio općina/gradova ununat njih prati tu „svrstanost“, tako da nije teško predvidjeti neuspjeh HDZ-a u Istri i neuspjeh SDP-a u dalmatinskoj Zagori. Ali, i tu je sada novost, postoji trend koji je prepoznatljiv svuda (a to su nezavisne liste), pa je čak i još naglašeniji u „lijevo-desno-regionalno“ radikaliziranim županijama, a slabiji je u „miješanima“ (ima za to logično objašnjenje – naime, politička opcija suprotnog predznaka ne može pridobiti dovoljno glasova za pobjedu u sredini koja je snažno lijevo-desno obojana, nego to lakše čini nezavisna lista).

Kad bih vas sada na prepad pitao u koje su tri županije nezavisne liste na zadnjim lokalnim izborima postigle najveći uspjeh, vjerojatno biste pogodili samo jednu – Splitsko-dalmatinsku. Ali vjerojatno ne biste tek tako pogodili da je, uz ovu „radikalno“ desnu županiju, druga po rezultatu upravo „radikalno“ lijeva županija – Primorsko-goranska, gdje osim niza uspješnih nezavisnih lista ima i najviše malih lokalnih stranaka koje jednako predstavljaju odmak od vladajućeg SDP-a, ali ne tako da koriste suprotni desni, nego regionalni predznak. Sve ćemo to vidjeti u analizi koja će – županiju po županiju – uslijediti u nastavku. Koja je treća županija po rezultatu nezavisnih? To nije čak ni Dubrovačko-neretvanska odakle je Most. Nije to ni Šibensko-kninska gdje je županijsku sinergiju prvi polučio Stipe Petrina. To je Istra. Kakvi su to sve nezavisni to je drugo pitanje, ali statistički nezavisne liste u Istri  imaju snagu biti druga opcija u županiji, samo kad bi bili kompatibilni i povezani. Mogu li se barem dio njih povezati? Vjerujem da mogu. I tada bi njihov kapacitet bio siguran prijelaz županijskog praga i utjecaj na ishod pobjednika u nizu gradova i općina, pa u konačnici i u samoj županiji. Dakle, tri županije s najrazvijenijom nezavisnom scenom su: dominantno „desna“ Splitsko-dalmatinska, dominantno „lijeva“ Primorsko-goranska i dominantno „regionalna“ Istarska.

 

Vertikalna i horizontalna sinergija

Nezavisne liste imale su u početku zajednički predznak u otporu prema dominantnoj političkoj opciji u svojoj sredini koju ona druga svjetonazorski surpotna nije mogla ugroziti. Poslije su počele nicati i „nezavisne liste“ producirane od nekih velikih stranaka, kako bi si razvile rezervnu polugu za održavanje ili preuzimanje lokalne vlasti. U međuvremenu scena je toliko nabujala da su ovi izbori prijelomni trenutak za poziciju nezavisnih lista. Vrlo su se rijetko nezavisne liste dosad županijski povezivale (jer one najjače su bile samonikli otoci razbacani po županijama, a one slabije nitko nije ni smatrao bitnima), pa je jedan od prvih primjera onaj Stipe Petrine u Šibensko-kninskoj županiji. Vidjet ćemo kako je ta lista ostvarila vertikalni sinergijski učinak pokupivši praktično sve glasove nezavisnih lista na županijskoj razini (čak i onih koje s njim nisu imale nikakve veze). To znači da je sinergijski vetikalni učinak jednostavno moguć i ostvariv. Povezane nezavisne liste tako svoje mjesne glasove mogu lako prenijeti na županijsku razinu preko zajedničke županijske liste. Ako takve zajedničke županijske liste nema ti se glasovi rasipaju na kojekakve alternativne opcije, a dio ih se na županjskoj razini vrati onoj istoj dominantnoj stranci koju se na općinskoj/gradskoj razini ruši preko mjesne nezavisne liste. Već samo ta realnost lakoće udruživanja lokalnih glasova radi županijskih vijećnika dovoljan je motiv da se za ove izbore dogodi horizontalno umrežavanje nezavisnih lista po svim županijama, jer za to im gotovo i ne trebaju neka bitna dodatna sredstva, niti imaju šta izgubiti – a mogu puno dobiti. Mogu dobiti županijsku poziciju „trećeg“ političkog subjekta koji presuđuje pobjednika i preko svojih županijskih vijećnika štiti pozicije na općinskim/gradskim razinama u kojima su nezavisni ostvarili dobre rezultate ili preuzeli vlast.

Ta vertikalna sinergija („zbroj“ općinskih i gradskih glasova na županijskoj razini) gotovo je zajamčena, ali se sada pitamo je li na loklanim izborima moguća i horizontalna sinergija (pomoć u podizanju rejtinga nezavisne liste u jednoj općini suradnjom s nezavisnom listom u drugoj općini unutar iste županije, a onda na isti način i županijskih nezavisnih lista s prijenosom rejting sinergije sa županije na županiju)? To je ono za što više nemaju snage na lokalnim izborima velike i etablirane stranke, no ima li za to snage netko novi, poput nezavisnih povezanih listi? Ako je to trend, onda je ovo izborna godina i izborna šansa umreženih nezavisnih lista. Ne samo da će jednostavnom logikom zbrajanja glasova seliti uspjeh na višu razinu (županije), nego će i međusobnom potporom pomagati rast nezavisnih lista u susjednim općinama/gradovima. A nezavisnih lista iz prethodnog ciklusa, i vjerojatno novih koje se sada negdje dogovaraju i rađaju, ima sasvim dovoljno da svoje umrežavanje izvrše doslovno preko noći. Tu su i društvene mreže kao alat koji toliko razvijen nije postojao u prethodnim ciklusima. Tu je i nacionalni uspjeh Mosta koji je najavio da je treća opcija moguća na temeljima izvorno raspršenih nezavisnih lista.

Dakle, ponovimo: ono što stranke na lokalnim izborima ne mogu, nezavisne povezane liste mogu. Već smo rekli da prije svega mogu napokon vertikalno sačuvati glasove (to rade stranke). Inače nezavisne liste sve ono što jedna po jedna dobiju na razini općine/grada ne kapitaliziraju na razini županije. Povezivanjem u jedinstvenu županijsku nezavisnu listu najveći dio tih glasova bi se dobio i na županijskoj listi, pa onda i realizirao u vidu županijskih vijećnika (ali, ponavljam, to je sinergija koju rade i stranke). No povezivanjem nezavisnih lista dogodila bi se i horizontalna sinergija, pa bi nezavisne povezane liste ohrabrile veći broj birača da im daju glas, u odnosu na glasove bez javnog povezivanja. Nezavisna lista iz jedne općine/grada može tako pomoći susjednoj, a i sama od nje dobiti pomoć. To je ono što ne mogu ili su vrlo limitirane u toj mogućnosti same političke stranke, pa sada i Most.

Budući da se prvi put u Hrvatskoj (možda) događa sinergijski potencijal lokalnih izbora (ali samo za jednu „političku opciju“ – a to nisu HDZ, SDP, pa ni Most kao stranka…!), odlučio sam se na pisanje „uživo“. Da bih se zadržao na razini „čitanja“, a ne „predviđanja“ analitički posao sam završio prije pokretanja bloga za javnost. Sve drugo bit će potencijalno primjenjivo, ali svi će tekstovi biti javni, pa ja ne znam tko će ih sve besplatno koristiti. Svaki politički subjekt treba procijeniti koristi li mu ovo „čitanje“ lokalnih izbora ili ne. Izbori su ionako posao za „+18“, pa ih svatko konzumira na svoju vlastitu odgovornost. (Nakon lokalnih izbora blog će se nastaviti baviti svim drugim političkim temama, pa i onim „najkrupnijim“, a sva rješenja koja se učine korisnima bit će besplatno ostavljena svim političkim opcijama da ih slobodno ugrade u svoje vlastite javne politike.)