(Predizborna matematika 4)
Ako je Primorsko-goranska županija potencijalni hit nezavisnih, jer su dosad u javnosti ostali u sjeni goranski nezavisni gradonačelnici (a ujedno je nezavisna scena u županiji nabujala već na zadnjim izborima), Koprivničko-križevačka već ima situaciju igre s “otvorenim kartama”. Jasno je da u toj županiji postoji gradonačelnik koji je svoj potencijal kapitalizirao i saborskim mandatom. Jasno je da kao oporbeni zastupnik ima otvoren teren za “napadanje”, a ne obranu rezultata (što je gotovo uvijek lakše za mlade političke projekte). Jasno je da nema stigmu problematičnog sudjelovanja u bilo kojoj vlasti na županijskoj i nacionalnoj razini. Jasno je da ima (ili može imati) fokus javnosti i medija zbog svoje pozicije gradonačelnika i saborskog zastupnika (što, recimo Hrvoje Burić iz Rijeke, odnosno Primorsko-goranske županije nema). S druge strane očekivanja od Željka Lackovića u tom slučaju nisu u prostoru borbe za prijelaz praga. Čak ni rezultat od 10% tu se ne bi mogao nakon izbora slaviti kao “naša pobjeda” (jer, podsjetimo, svi nakon lokalnih izbora slave “pobjedu”, makar na jednoj strani dobili i manje od onog što su na drugoj izgubili).
Rezultat županijske nezavisne liste kojoj na čelu može biti Željko Lacković (pretpostavljamo da će izaći braniti poziciju gradonačelnika Đurđevca, pa neće biti kandidat za župana, nego vjerojatno nositi listu za županijsko vijeće) bit će usporediv s rezultatom takve liste na prošlim lokalnim izborima. Tada je Željko Lacković bio samo kandidat-izazivač u Đurđevcu, ali je ipak sudjelovao u početnom okupljanju i županijske nezavisne liste. S njim je u kombinaciji bio Mladen Švaco kao nositelj nezavisne liste u Koprivnici, dok je županijsku nosio dr. Mijo Bardek. Njihov prvi rezultat, dakle, imamo, pa ćemo ga i pogledati.
Lacković je u Đurđevcu na listi za gradsko vijeće osvojio 1.063 glasa (31,90%), a Švaco u Koprivnici 735 glasova (7,72%). Njihova (Lacković-Švaco-Bardek) je županijska lista osvojila 3.160 glasova (7,52%). Vidimo da je županijska lista dobila 1.362 glasa više negoli ove dvije gradske. Najprije trebamo vidjeti jesu li ta tri kandidata potvrdili glasove u vlastitim sredinama, jer jedno je dobiti glas za grad, a nešto je sasvim drugo uvjeriti birače da ćeš imati snagu prijeći prag i na županijskoj razini te tako sačuvati glas (da ne ode u prazno).
Županijska lista u Đurđevcu dobila je 507 (15,41%) glasova. To je manje od 50% glasova koje je Lackovićeva lista dobila za gradsko vijeće! Doduše, to je isto tako 50% više od prosjeka županije. Što treba znati? Željko Lacković je sada gradonačelnik i saborski zastupnik, ali tada nije bio ništa više nego kandidat-izazivač. Birači su mu najprije trebali povjerovati da može postići temeljni rezultat u samom Đurđevcu. To su povjerovali, pa je kao novi kandidat za gradonačelnika dobio čak 1.324 glasa (38,34%) u prvom krugu, dakle znatno više negoli lista za gradsko vijeće. Međutim, gradskom kandidatu-izazivaču ne vjeruje se baš toliko da mu se glasovi “kopiraju” i na županijsku razinu, jer tko je on u županiji, što će on biti u županiji? Birači se tada nisu još uvjerili u njegov prvi korak da bi mu automatski pružili povjerenje za drugi.
No u županiji je bilo još 8 nezavisnih lista koje su prešle prag, osim njegove liste u Đurđevcu i liste Mladena Švace u Koprivnici, pa trebamo vidjeti kako su birači tih lista prenijeli glasove na županijsku nezavisnu listu.
U Koprivnici je županijska lista dobila 971 glas, što je 236 glasova više od njihove gradske liste. Razumljivo, jer je i sam dr. Mijo Bardek dodao dio svojih glasova, na one glasove koje je dobila gradska lista s nositeljem Mladenom Švacom. Lista u Molvama za općinsko je vijeće osvojila 73 glasa (5,48%), ali je županijska bila gotovo dvostruko bolja sa 124 glasa. Takvu inverziju pokazala je i lista u Novigradu Podravskom koja je na općinskoj razini osvojila 86 glasova (7,43%), dok je na županijsku razini „poslala“ točno 100 glasova. Niti za jednu drugu listu na temlju njihova županijskog rezultata ne možemo sa sigurnošću reći da su bile dokraja povezane sa županijskom listom. U Novom Virju općinska je lista dobila 166 glasova, a županijska 88. U Kloštru Podravskom još je manja bila vertikalna sinergija jer je općinska lista dobila 301, a županijska samo 86 glasova, pa možemo zaključiti da ova općinska lista i nije bila umrežena sa županijskom, nego joj je poslala dio svojih glasova po logici nezavisni-nezavisnima. Sva navedena mjesta, kao i neke druge liste koje nisu prešle prag, bile su iz okolice Đurđevca. Jedina općina zapadno od Koprivnice koja je uopće imala nezavisne liste (i to dvije) bila je Rasinja. Na općinskoj razini jedna je osvojila 252 glasa (19,08%), a druga 119 glasova (9,01%), dok je županijskoj listi u Rasinji došlo 105 glasova.
Iz navedenog nam je jasno da županijska lista nije bila posebno prepoznata kao sinergijska poveznica većine gradskih/općinskih lista, pa čak ni one najjače u Đurđevcu, ali je ipak bez ikakvih problema prešla županijski prag i dohvatila solidnih 7,52%.
Valja dodati da su se čak i u nekim općinama između Đurđevca i Koprivnice u kojima nije bilo općinskih nezavisnih lista postigli vrijedni županijski glasovi: Hlebine 106 glasova (20,11%), Drnje 90 (14,06%), Peteranec 96 (10,34%) i Virje 135 (9,09%).
S druge strane u općinama oko Križevaca, kao ni u samim Križevcima, nije bilo nikakvog značajnijeg rezultata: Križevci 195 (2,32%), Sveti Ivan Žabno 65 (3,52%), Kalnik 16 (1,98%), Sveti Petar Orhovec 22 (1,24%) i Gornja Rijeka 5 (0,66%).
Prijevremeni izbori – test koji nezavisni polažu s odličnim uspjehom!
Zbog svega navedenog treba uvažiti i ono što se događalo u međuvremenu. U Đurđevcu je 2014. godine došlo do prijevremenih izbora na kojima je lista Željka Lackovića osvojila 1.766 glasova (49,94%) za gradsko vijeće, a on kao kandidat za gradonačelnika 2.165 glasova (59,81%) u prvom krugu. To je neusporedivo više negoli na redovnim lokalnim izborima. Zatim su 2015. bili parlamentarni izbori na koje je Lacković izašao sa svojom nezavisnom listom te u Đurđevcu osvojio 1.870 glasova (46,40%). I sljedeće 2016. godine Lacković je (sada u kombinaciji s Bandićevom širokom koalicijom) izašao na parlamentarne izbore i u Đurđevcu osvojio 2.009 glasova (53,63%).
Naravno, možemo se pitati je li Željku Lackoviću održiv vidljivi rast rejtinga od prošlih redovnih lokalnih izbora do sljedećih izbora? Može li ovaj put prenijeti veću sinergiju na okolne nezavisne liste? Držimo da parlamentarni rezultata to potvrđuju, jer je uvijek lokalnoj nezavisnoj listi teže ponoviti razinu uspjeha na parlamentarnim izborima, nego na lokalnima, zato što im na parlamentarnima velike stranke (kao i brojne druge koje na lokalnoj razini ne postoje) oduzimaju znatan dio glasova. Željko Lacković je uspio (ili ima sreću da je Đurđevac takva sredina – svejedno) obraniti svoj rejting, pa čak ga i osjetno podići na parlamentarnim izborima. Da to nije nimalo lako pokazat ćemo na tri primjera uspješnih nezavisnih lista.
Prvi primjer je Omiš. Scenarij je gotovo „copy-paste“ identičan. Nezavisni kandidat Ivan Kovačić na lokalnim izborima 2013. godine osvaja u prvom krugu 1.058 glasova (16,03%), ali u drugom krugu uspjeva ostvariti nezamislivo i pobjeđuje gotovo trostruko jačeg protukandidata koji je u prvom krugu osvojio 2.878 glasova (43,59%). I njemu se događaju prijevremeni izbori početkom 2015. na kojima njegova lista za vijeće dobiva 3.664 glasa (48,77%), a on kao kandidat za gradonačelnika već u prvom krugu (kao i Lacković) 4.593 glasa (59,65%). Đurđevac je dvostruko manji od Omiša, pa broj glasova nije isti, ali pogledajmo postotke na ponovljenim izborima u Đurđevcu i u Omišu i za gradsko vijeće i za gradonačelnika. Postotke kao da smo potpuno prepisali: 49,94 – 48,77 te 59,81 – 59,65!
Ivan Kovačić na prve parlamentarne izbore izlazi na medijski jačoj platformi Mosta sa snažnim uzlaznim trendom te u Omišu donosi 2.713 glasa (32,22%). To je izvrstan rezultat, jer je logično da je na lokalnoj sceni oslabljen onaj dio nacionalnih stranaka, koji na parlamentarnima „vraća“ dio svojih birača. Ali vidimo da je taj rezultat manji od onog koji je postigao Lacković sam na svojoj vlastitoj parlamentarnoj nezavisnoj listi. Na sljedećim parlamentarnim izborima broj glasova pada na 2.227 (28,68%), jer je odlaskom u izvršnu vlast s jednom od dvije najjače stranke došlo do još većeg gubitka glasova s one druge „lijeve“ strane.
Možemo uzeti i primjer iz Lackovićeve blizine. Nezavisna kandidatkinja Ljubica Ambrušec dobila je na lokalnim izborima 2013. godine u prvom krugu 681 glas (43,79%). Na parlamentarnim izborima 2015. donijela je Mostu 398 glasova (23,92%), a 2016. godine 312 glasova (21,63%). Opet vidimo koliko je teško natpolovičnu nadmoć na lokalnim izborima nezavisnom kandidatu zadržati na parlamentarnoj razini.
To nije uspio ni sam Most u Metkoviću. Na lokalnim izborima 2013. godine lista je dobila 4.197 glasova (46,25%), a Božo Petrov 4.263 glasa (45,78%) u prvom krugu. Na prvim parlamentarnim izborima Most je u Metkoviću osvojio 3.195 glasova (35,97%), dok je na drugima obranio postotak, ali na manjoj izlaznosti i manjem broju osvojenih glasova – 2.870 (35,80%).
Ovi nam primjeri pokazuju da Željko Lacković kao nezavisni kandidat u svojoj sredini uživa potpunu natpolovičnu dominaciju. Zbog saborskog statusa proširio je zonu utjecaja i na okolna mjesta sigurno više negoli na prošlim lokalnim izborima. Njegov rast nije dakle „potrošen“, nego upravo sada u punom naponu. U toj županiji na zadnjim izborima nezavisnoj županijskoj listi „najslabija karika“ bili su Križevci, drugi grad po veličini, koji nije ni imao nezavisnu listu, jednako kao ni okolne općine. Sada je i u tom gradu najavljena vrlo potentna nezavisna lista Marija Rajna koja se priprema na zajednički županijski izlazak s Lackovićem. Jasno je da se ovaj put županijska lista ne događa kao „slučajni zbroj“ nezavisnih, pa možemo pretpostaviti i znatno jači nezavisni pokušaj u samoj Koprivnici kao županijskom središtu. Budući da je na prošlim izborima lista bila polovično uspješna i u samom Đurđevcu i u nekoliko okolnih općina, a k tome i relativno slaba u Koprivnici te potpuno izostavljena u Križevcima – a opet je uzela 7,52% županijskih glasova – sada možemo reći da bi dvostruki postotak za ovu listu trebao biti samo start, a ne cilj!
Sve navedeno upućuje na to da bi u Koprivničko-križevačkoj županiji nezavisna platforma trebala na izbore izaći bez stranačkih predznaka (čak i kad bi u nekim mjestima, pa i na županijsku listu uključila ponekog stranačkog kandidata) i bez bilo koje konkurentske nezavisne platforme. U tom slučaju bez nezavisnih ne bi bilo moguće formirati ni županijsku, a ni vlast u sva tri grada i nekoliko općina.



